Znanstvenici pronašli ostatke najvećeg škorpiona u povijesti: Bio je veličine psa

Nakon opsežnog novog istraživanja fosila, znanstvenici iz Ujedinjenog Kraljevstva potvrdili su identitet vrste Praearcturus gigas, koja bi mogla biti najveći poznati škorpion u povijesti, stoji u znanstvenom radu Palaeontologyja.

Fosili ovog člankonošca prvi su put otkriveni još 1870. u Velikoj Britaniji, no od tada se vodila rasprava o tome kojoj je skupini životinja zapravo pripadao. Zahvaljujući naprednim tehnikama snimanja, istraživači sada tvrde da je ta rasprava konačno završena.

"Život na kopnu je tek započinjao"

Osim što potvrđuje postojanje golemog škorpiona, istraživanje pruža i nove uvide u ranu povijest života na kopnu, u vrijeme kada su Zemlju prekrivale male biljke i gljive, a životinje tek počinjale izlaziti iz oceana.

"Praearcturus je živio u razdoblju kada je život na kopnu tek započinjao, a preci gmazova, sisavaca i ptica još nisu napustili vodu", rekao je voditelj istraživanja Richie Howard, paleontolog iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu.

"To sugerira da je ova vrsta možda narasla do tolikih dimenzija zato što nije imala konkurenciju među velikim grabežljivcima, što joj je omogućilo dominaciju u okolišu. Bio je veličine pasa danas."

Nova analiza uključivala je detaljna crtanja fosila, CT snimanja te usporedbe s drugim fosilima iz britanskih nalazišta koja potječu iz ranog devona.

Znanstvenici su usporedili i fosile drevnog škorpiona Eramoscorpius, pronađene u Kanadi i proučavane 2015. godine. Usporedba anatomskih obilježja dodatno je potvrdila da je i P. gigas doista pripadao škorpionima.

Živio je i pod vodom

A bio je to impresivan škorpion. Istraživači procjenjuju da su njegova kliješta bila duga oko 16 centimetara, što znači da su sama kliješta bila dulja od cijelog tijela mnogih današnjih vrsta škorpiona.

Tim je također na njegovim udovima otkrio brazdaste površine koje su vjerojatno služile za proizvodnju zvukova tehnikom poznatom kao stridulacija, što je obilježje zabilježeno i kod drugih izumrlih vrsta škorpiona.

Iako je bio jedan od najstrašnijih predatora iznad vodene površine, postoje dokazi da je dio života provodio i u vodi.

"Bez složenih kopnenih ekosustava koji bi ga mogli održavati, Praearcturus je vjerojatno dio vremena provodio loveći u vodi", rekao je Howard.

"Neki fosili pronađeni u Walesu pokazuju da je imao režnjaste strukture poznate kao epimere, slične onima koje nalazimo kod jastoga i rakova."

Kasniji divovski člankonošci živjeli su u sasvim drukčijem svijetu. Među njima su bili stonoge veličine automobila i vretenaca velikih poput današnjih grabljivica. Oni su naseljavali goleme šume i dijelili okoliš s mnogo više kopnenih životinja, uključujući i potencijalni plijen.

Znanstvenici smatraju da je P. gigas možda preživio još oko 40 milijuna godina nakon razdoblja iz kojeg potječu pronađeni fosili prije nego što je konačno izumro.

Evolucijske veze često nejasne

Daljnja istraživanja i nova fosilna otkrića trebala bi pomoći u preciznijem određivanju njegove evolucijske povijesti, sada kada je potvrđeno da je riječ o škorpionu.

Otkriće bi moglo biti važno i za razumijevanje prijelaza životinja iz mora na kopno, osobito kada je riječ o člankonošcima, kod kojih su evolucijske veze često nejasne.

"Naša najbolja evolucijska stabla temeljena na DNK sugeriraju da su škorpioni blisko povezani s drugim paučnjacima koji, poput pauka, imaju pluća u obliku listića", rekao je paleontolog Greg Edgecombe iz londonskog Prirodoslovnog muzeja.

"To upućuje na zaključak da potječu od pretka koji je disao zrak. Ako je to točno, onda je Praearcturus primjer životinje koja se vjerojatno vratila u vodu nakon što su njezini preci već osvojili kopno."